Dalekim zorama

Naša su sjećanja ostala utopljena u nekim zorama u kojima smo nestajali. Utopila su se u vinu, najboljem savezniku naših nemira koje je govorilo najjasnije u tišinama… Ili smo samo vinom skrivali  istine… Služilo je svakako… Tišina zaborava  i zaborav tišine… Da li smo mi i naša prošlost?! Jednako kao sadašnjost i budućnost… Zašto je […]

Read More

Na putu do odgovora

Mjesec me je čekao da odlučim… I moje odluke su me jednako čekale. Zašto nam se putevi upliću?! Zašto se saplićemo u dvoumljenjima?! Zato što nije lako… I nije lako zato što nije prirodno, a prirodno je istinito, od korijena, od izvora, od suštine. Mogu da pričam sa mjesecom, na putu do odgovora i da uzmem svaku […]

Read More

Pričaj mi o hrabrosti

Jednom si mi rekao nešto o hrabrosti, O njenom prepoznavanju i navođenju i kako da lutaš, a da ne zalutaš i kako će nas hrabrost osloboditi… Od čega?, upitah. Od onog vječnog biti il’ ne biti, što ga ukradosmo jednom od Hamleta, zarad šarma, prolaznosti, vrcave igre ljeta u nama, pokušavajući proniknuti u sopstvene dubine […]

Read More

Na mjesečevom trgu

Prošao je ulicom i ona je zasvijetlila… Malo od probuđenog mjeseca, malo od nevidljivih zraka njegovog bića. Kako se lako dolazi do suštine, ako znamo da smo suština. Sve je kako treba biti… Ni bolje ni gore… Zvuči tako nepitajuće… Izgovorih… Nepromjenjivo… Kao sudbina koja nas je obilježila bez našeg pitanja… Nismo ti koji će […]

Read More

Neke boje

Ne znam biti objektivna… Vrijeme me je dovelo i da odustanem od toga… Moji su opažaji uvijek bili obojeni… Zeleno, žuto, crveno… Igra života… Od iskrivljenih perspektiva srce raste… Od pogrešaka se pumpa krv… Ispravnost je tako umarajuća… Siva i udaljena od života… Tražim pticu koja nije više na nebu… Sada je na sigurnom… A ja […]

Read More

Posle sna

Jednom kad ugledaš svjetlost, shvatiš da su svi tvoji mrakovi  imali smisla. Opskurno, maglovito, hladno… Lutanja u traganju… Za onim što postoji unutar nas. Naše su istine najglasnije… Naša su svijetla najsvjetlija… Bacaju daleko… Zašto onda bespotrebno pozajmljujemo?! Krademo… Da se zavrtimo u još jednom cirkusu neautentičnosti… Da pokušavamo… I da ne bude kraja našim […]

Read More

Tragovi nepostojećeg

Realnost… Izmiče nam svakodnevno pod stopalima, lukavo i žonglerski se provlači zato što, u stvari, ne postoji. Izmiču naše iluzije o postojanosti čvrstog tla dok kontemplirajuće gledamo u sunce. Tonemo duboko… U potrebi da se učvrstimo na zemlji. Čini se da ćemo biti manje krti, lomljivi u imanju oslonca… Oslonac unutar nas… Zlatna poluga… Za […]

Read More