Barselona…grad u kojem se diše i sanja drugačije

                   Volim osjećaj  kad se zaljubljujem, a zaljubljenost moze biti tako   široko obuhvatna, u čovjeka, knjigu, predio, život, grad. Možda je impresija tacnija riječ, jer ja u stvari planiram da pišem o svojoj zaljubljenosti  u jedan grad, lijep, raskošan i koketan kao žena, narocito privlačna žena…Barselona…. Ona je žena koja zavodi na svakom koraku,  jednako svojim drevnim i svojim modernim, vrcava I nesputana daje čovjeku neku naročitu energiju i  nevjerovatan osjećaj mladosti i razdraganosti, pa se čini  i da si devedesetogodisnjak kad piješ kafu na Bornu ili ispred katedrale Barrio Gotiko   da vrijeme stoji, postojiš samo ti i trenutak pun života koji ti daruje  ovaj grad…Visual Poetry Barcelona,  natpis koji  sam memorisala sa jednog izloga na već pomenutom Bornu posle jutarnje  kafe, a koji je u stvari  jedna od najpotpunijih metafora Barse…vizuelna poezija ili poezija koja prožima sva čovjekova čula čak i ako ne voliš poeziju osjećaš tako nekako ulice, trgove, opipljive i neopipljive prostore  sa kojih  neodoljivo miriše  ljubav, a koju prenosi  neki divni vjetar pa nemaš osjećaj  ni u julu, avgustu da ti je pretjerano toplo, nego diseš kroz najtananije pore svog tijela tako lako i opušteno, sinhronizovan sa morem,  nebom i žvotom koji vrca iz svakog ćoska ili   lica koje ugledaš…Čini se da su tamo svi došli da se zaljube i da očekuju od grada da učini bar pola na putu do ljubavi jer se grad sam odaje i zavodi, koketira, ne da mira, mami I uzbuđuje. Onda kreneš da otkrivaš sve ono na šta se Katalonci naročito ponose, jer je najbolje od svjetske umjetnosti dvadesetog  vijeka u njihovom srcu, u srcu njihovog grada.

                Pikaso, nastanjen sa svojim muzejem u samom centru starog grada, meni posebno drag Huan Miro zbog kojeg moraš otići malo dalje  jer je on svoja djela ovjekovječio sam, praveći sebi muzej u divnoj šumi  Monžuik nadomak grada. Ipak, umjetnost koja naročito zavodi I zbog koje je ovaj grad tako prepoznatljiv, ne mogu reći poseban jer je poseban zbog toliko toga spolja sto mozeš da vidiš i opipaš ali jednako poseban i zbog onog unutra koje  opčinjava, zbog kojeg želiš da ziviš tamo i nijesam rijetka u toj želji,  mislim većina ljudi koje poznajem, a koji su bili u Barsi osjetili su nešto slično.To je onaj iracionalni momenat koji proradi ponekad i u racionalnom čovjeku da se od ljepote može živjeti…i eto, odaljih se od svoje niti, gubeći se u digresijama o Barsi jer bih da prenesem svoju impresiju… rekoh Gaudi, moderan, vrcav, ispred vremena…Čarolija kojom je stvorio park Guelj ili Sagrada familiju, te pomalo pijane pomalo bajkovite zgrade Kasa Batlo  i La Pedrera koje su ljepota po sebi, pa se čini  da  je stvarao neki svoj svijet dječak uz pomoć čarobnog štapica inspirisan jedino ljubavlju prema lijepom. Kako jednom reče Kant za ljepotu,  bezinteresno dopadanje ili Dostojevski  Ljepota će pobijediti svijet. I jedno i drugo tvrđenje moglo bi se odnositi na ovaj čudesni  grad, čudesan prije svega zbog onog nevidljivog i neopipljivog koje mozeš samo osjetiti ako ti srce kuca  u sličnom ritmu kao Barselona.

                     A onda odes malo dalje, uzmeš voz, prilično brz da bi došao do jednog lijepog, malog grada. Figeres,  veliki  zato  što čitav  zrači imenon I djelom vjerovatno najluđeg umetnika dvadesetog vijeka, Salvadora Dalija. I koliko god ti se čini da znaš sta možeš da očekuješ  ipak budeš zatečen lepotom ovog muzeja ispred kojeg se, doduše, nije loše pripremiti za mnogo dugačak red,  jer mnogo ljudi očekuje da vide kako se ovaj nadrealisticki genije igrao sa snovima, stvarnošću, religijom…

                      Ono sto se svakako ne bi trebalo propustiti kad se ode  u Barselonu je  brdo Tibidabo, na  koje prvo asocira film Viki, Kristina, Barselona, dostupno čovjeku i biciklom i autom gde se pruža najljepši pogled na grad i obale Barselone, sa najstarijm ringišpilom koji datira od početka 20og vijeka i još jedno brdo-planina, zbog koje ti treba malo dublje zadješ u Kataloniju Monserat sa predivnom katedralom i  isto tako divnim pogledom i bilo da si religiozan ili nijesi uopšte, ako u katedrali imaš strpljenja da sačekas red, jer mnogo ljudi želi da vidi jednu zaista posebnu skulpturu, Bogorodica sa Isusom izlivena u crno…i to izazove zaista neki poseban osjećaj i probudi neki pacifisticki momenat u čovjeku…o jednom Bogu i o nevažnosti ili jedinstvenosti boje kože, nacije, vjere i koliko smo svi suštinski isti pod suncem.

6 thoughts on “Barselona…grad u kojem se diše i sanja drugačije

    1. Blog stavljen u favorite, follow napravljen 😉 p.s. sjećaš se kad smo pisale pjesme? 🙂 (na satu birotehnike…ili nekog gluplje organizovanog predmeta, ako je takav postojao ;))

      Like

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s