Madrid, jedna ljubav na prvi pogled

IMG_8596

Kako se pravi poezija od jednog grada?

            Pravi se od snova, čeznji, uspomena… nedosanjanog, nedovoljno proživljenog… kada si uvijek na korak ili mnogo koraka od zasićenja, osjećajući i žeđ i svijest jer si tek krenuo u traganja i otkrivanja.

            Grad je uvijek metafora milion života, sudbina i  istina koje nose jedan isti žig i daju ti i ne daju da ih uopštavaš i da se poistovijetiš sa njim ako ti rođenjem ne pripada, jer on je, zaboga, priča onih koji su u njemu postali, njihova odbrana i pokuda i hiljade lica i naličja skrivenih iza formalnog i neformalnog, suštinskog i nesuštinskog, izgovorenog i negovorenog…

Retiro

Ipak, možda su najbolja reklama jednom gradu stranci. Oni žive grad, prožimaju njegov najbolji dio ne kušajući svakodnevnicu, jer nedostaje vrijeme da otupi njihov poriv za oduševljenjem pa ukradu dio iluzije koja se viori poput zastave, prije svega i svih govoreći: pogledaj me, otkrij sve moje magije, pričaj o meni, osvajaj me, nudim ti i dajem najbolje… Kakva hrana ljudima kojima upoznavanjem svijeta raste srce! Dobijaju dubinu, širinu, visinu, stvarnu ili umišljenu, to nekako nije ni važno i onako je istina uvijek subjektivna, nikad jedna i nikad konačna, a od svake iluzije od koje se ove navedene dimenzije mogu bar malo pomjeriti, porasti, vrijedi živjeti!

            Tako sam i ja imala taj osjećaj kad ti se toliko hoće vidjeti neki grad (uz svu gramatičku nepravilnost ove konstrukcije!), otkriti njegove trgove i parkove, popričati sa Lorkom i Kalderlonom na Plaza de Santa Ana, i podsjetiti se  da Život je san, a  da je na nama šta ćemo živjeti.

            Mene svaki grad koji podsjeti na Beograd opije na neki naročit način, pa tako i Madrid u svojoj  neposrednosti  i boemštini, izvikanoj ili realnoj, gdje trubaduri demonstriraju viteški šarm srednjovjekovlja uz njihovu nacionalnu tunu, kako se zove taj stil flertovanja riječima i muzikom,  i ponesu te svojom željom da te opiju, da te zavedu njihovim glasovima i muzikom, da te prebace u neke davne vjekove, komično i patetično, ali živo, nadahnjujuće i za nezaboraviti.

            Šta je Madrid u očima tek pristiglog posmatrača? Madrid su prosjaci, maskirani glumci koji nepokretno pokušavaju da žive voštane figure, Rusi koji prodaju babuške i rusko ordenje na Plaza Mayor, muzeji pršute, vrcavost i punoća svega onog naročitog što nosi sa sobom Španija koja ti, uzgred rečeno, ne da da je ne romantizuješ u svojoj spontanosti i neposrednosti. Zemlja koja ti ne da da ne budeš patetičan u toj romantizaciji, jer ta patetika nosi u sebi neku ljupku šarmantnost i neodoljivost zbog svoje prirodnosti. Ako se nekad zapitaš kako se pravi poezija od jednog grada, moj odgovor bi bio – od izmišljenog, od sjećanja, tvojih ili tuđih, izmiješanih i  nedosanjanih, od stvarnog i pročitanog, od realnog i onog imaginarnog. Stvara se od iskustava drugih, od svega onog što si čuo i načuo pa ti se čini kao da si to već jednom iskusio, proživio.

            Madrid je Prado i Reina Sofia. Madrid je Hieronimus Boš čiji si triptih Vrt uživanja beskonačno mnogo puta vidio, ali ako nisi stajao ispred njega u muzeju Prado, proživljavajući u sebi svu veličanstvenost i inovativnost tog djela, nisi ga zaista mogao doživjeti. Boš je u svojoj futurističnosti metamorfoza čovjeka i prirode (koliko god u sebi to djelo imalo biblijski korijen i bilo podržano od crkve tog vremena) ostavio jednu fantastičnu metafora ljudske nezasitosti, koju nemaš potrebu da kritikuješ kao posmatrač 21. vijeka (iako znaš da je Bošova poruka bila i te kako hrišćanski kritična). Ovo djelo danas samo želiš da posmatraš kao čudesnost umjetnosti samo zarad umjetnosti i ni zbog čega više. Hijeronimus Boš, po meni, tako je blizak Orvelu, tj. Orvrel njemu, doduše, u razlici od 4-5 vjekova.

Vrt uživanja

Onda, posle Prada vidiš Gerniku i kad vidiš Gerniku ne moraš više da vidiš ništa ili bar pomisliš, ovim djelom umjetnost 20-og vijeka je rekla sve, nema potrebe dalje, izlišno je.

            … Jedan od mojih motiva odlaska u Madrid zaista je bila Gernika, slika koja je u meni pobuđivala nevjerovatne emocije, i kada vidiš ispred sebe to djelo, veličanstveno u svojoj ogromnosti i stradanju, taj prikaz jednog malog grada i jednog rata, a u stvari jedna od najvećih metofora svih ratova ovog našeg svijeta i vremena ili da preciziram, za mene (a vjerovatno i za mnoge druge), najantiratnije umjetničko djelo za koje znam.

            Veličanstvenost crno-bijelog, iskidanih glava koje postradadale traže utočiste, sastavljenje. Konj, miškarac, žena, dijete, minotaur…predviđajući stradanje jedne civilizacije ali dajući i nadu spajajući svjetlost oka i zrak lampe, Pikaso je, ovdje, u svoj punoći svoje genijalnosti koju je mogao prikazati u jednom djelu.

            I zaista ostavlja bez daha. Dodješ, vidiš i znaš zašto si došao. Ako plačeš ispred tog djela ne čudi se, to se možda u tebi samo vrzma misao da  umjetnost, možda, ako ne može spasiti svijet  može ga bar malo popraviti, a Gernika, hipnotišući, čineći da se tako osjećaš, dok gledaš i prožimaš prizor ispred sebe, svakako se može smatrati terapeutskom.

         Po mom skromnom mišljenju, ako čovjek samo ode u Madrid da bi vidio Triptih Hieronuimusa Boša i Pikasovu Gerniku njegova posjeta ovom gradu je potpuno imala smisla.

            Madrid je i park Retiro posle aprilske kiše i Palacio de Cristal u njemu. Madrid je i statua đavola, jedna od najunikatnijih u svijetu koja vragolasto posmatra prolaznike u Retiru. Madrid je impresija koja se budi u tebi kad vidiš dragog Sanča Pansu i Don Kihota u svom pohodu na nespokoj…

            Madrid je jedan od onih gradova koje ćeš na prvi pogled zavoljeti, a takve ,,ljubavi”, ako ništa, ne daju se tako lako zaboraviti. 🙂

3 thoughts on “Madrid, jedna ljubav na prvi pogled

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s