Gala

643ab0f59450700e3192f550cb2d3890O njoj je toliko toga rečeno ili nije…rečeno je o Daliju…Da li bi se pričalo o Daliju da nije bilo nje u njegovom životu, koliko bi smo znali o  Polu Elijaru…svakako bi, a ipak, možda ne bi ostavili takvog traga da nije bilo Gale u njihovim životima, ili njihovi životi i stvaralaštvo ne bi bili osjenčeni magijskim uticajem njenih tarot karata ili čarobnjačkom energijom kojom je zračila  svijet oko sebe…

Poslednja velika muza 20. vijeka, u stvari,po mojoj skromnoj procjeni  najveća muza 20. vijeka, jer zaista ona je bila samo muza, a u stvari, bila je i toliko toga još…   Žena koja je obilježila jedan pravac u umjetnosti ili bar ostavila ogromnog traga u njemu. Bila je  tajna nasuprot sve očiglednosti kojom su se od nje stvarala umjetnička djela… Zanimljivo je da ona sama nije stvorila ništa u umjetnosti, ali se od nje stvaralo… Nije bila ni lijepa iako se o ukusima ne da raspravljati, jer ljepota je harizma, pečat koji ostaviš na duši, nadrealna percepcija posmatrača koji od lika i pojave stvara umjetničko djelo.  Ko je zaslužan za silne Dalijeve radove, za njegovu produktivnost i genijalnost u toj produktivnosti, ne možemo saznati, niti prihvatiti kao aksiom… ipak njegova blistavost u svom ludilu izraza bez  Gale teško da bi se mogla zamisliti…

Imala sam nedavno  diskusiju sa drugaricom o smislenosti profesije modela, ona,  koja bi svakako mogla poslužiti kao model mnogim kreatorima, bila je mišljenja da je to profesija koja vrijeđa inteligenciju, lutka, koju oblače i svlače, šminkaju i depersonalizuju, jer se daje značaj stvarima, onome ko ih je napravio, a onaj ko ih nosi je lutka koja hoda…osim ako nisi Kejt Mos, ali i o tome bi se moglo raspravljati… Kako god, nismo se složile, jer po  meni model treba da pomjeri nešto u stvaraocu, bilo da je kreator ili slikar, i negdje mislim da mnogi modeli imaju tu vrstu žudnje, ambicije u sebi, nije bitno ako i nije realno, svi smo mi duše koje zaslužuju da budu bar malo idealizovane, same od sebe, ako ne od onog  koga bismo željeli da nadahnemo. 😉 Kako bi smo nazvali ovu vrstu žudnje?!  Da li je ambicija ako ne stvaraš i  da li se ambicijom moze nazvati samo zelja da inspirišeš?!…

U ovoj priči  možemo se zapitati ko je bio ambiciozniji, Gala ili njeni nadrealisti… Iz dalekog ruskog Kazana, sa zavidnim obrazovanjem koje je stekla zahvaljujući svom očuhu,  jedna od ključnih tačaka umjetnika koji su u to vrijeme rušili stare forme živjeli i stvarali nadrealno koje je i ona živjela sa njima…Bila je ljubavnica njemačkog slikara Maksa Ernesta dok je živjela jos sa Polom Elijarom… Jedan neodoljivi egoizam možemo osjetiti i prepoznati u njenom zamku u Pubolu, u  kojem joj je sve tako prirodno podređeno. Dobila ga je od Dalija  na poklon i u njemu živjela do svoje smrti. Njena grobnica  se nalazi u podrumu kuće, a ne, možda,   u dvoristu ili na nekom poznatom i manje poznatom groblju. Osjetimo, ako posjetimo tu kuću, koliko odaje  apsolutnu počast njenom veličanstvu Gali.

3081_pag_107_4_800

Starija od njega 11 godina u konzervativnoj i profašistickoj Španiji tog vremena, bez razmatranja neprihvaćena od Dalijevog oca, ali neodvojiva od lika i djela njegovog sina. Ostaje zauvjek tajnovito kakav je ona igrač bila. Možda je u svari samo bila svoja, blistavo samopouzdana u svoju vrijednost, obrazovanje, autentičnost i moć da razoruža samo svojim postojanjem…Možda je njena tajna bila i u zrelosti u savršenom žongliranju, rukovođenju, Dalijevim ludilom, stvaralaštvom i finansijama. Bili su svakako jedan savršeno nesavršen par, kompatibilno nekompatibilni i čini se zaista, ponekad, prosječnom istraživaču ( sa možda malo feminističkim mozgom)  da Dali,  sigurno ne bi postao i ostao ono što jeste da  nije bilo nje.

Tajnovita i sa nečim čudovišno  porodornim u svojoj pojavi, osvajala je svoje slikare i pjesnike, nadjačavala ih. Lorka je nije volio, možda zbog svoje slabosti prema Daliju u toj njihovoj priznato nepriznatoj ljibavi, ali nije je volio ni Bunjoel…Dalijevi prijatelji su se svakako plašili uticaja koji koji je imala na njega…Uticaja koje je imala na jedno vrijeme…

Nežna ljubav koja je postojala prema Elijaru, za  njega  nikad  prežaljena žena, iskazivala se u pismima koje su godinama razmjenjivali pošto ga je ostavila…

Tragovi na duši, to je ono što je ostajalo posle ove fatalne ruskinje. Jedina, neponovljiva u životu ludog, vjerovatno i impotentnog slikara, čiji život posle njene smrti postaje ništa, praznina, besmisao, depresija i  pokušaj samoubistva… i ako se opet zapitamo zašto nikad ništa nije stvarala živeći umjetnost skoro čitavog zivota, nudi nam se samo jedan odgovor, da li joj je to uopšte bilo potrebno, ako  se od samog njenog postojanja stvorilo toliko toga…. .Dali bez nje, po mom opažanju,  ovakav za kakvog znamo,  teško da bi se mogao zamisliti, a Gala bi  bila Gala u životu nekog drugog iliti trećeg velikana.

5 thoughts on “Gala

  1. Ljubav je jedini pokretač! Ka umetnosti, ženi, izražavanju… A ljudi koji ne vole ljubav, samo su sami uplašeni da je nikada neće dobiti! Samo napred Mici! ❤

    Like

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s