Toskana, predio od kojeg se stvara poezija

Postoje mjesta koja su nekako svjesno i podsvjesno utisnuta poput razglednica u naša sjećanja i kad ih doziviš,  kreneš da upoznaješ i otkrivaš, bude ti kao da si sve to već nekad iskusio i proživio. Ne znaš ni kako ni sa kim, jer u stvarnosti  se to  nije zbilo. Bile su to, u stvari,  neke knjige i filmovi koji su obilježili moje odrastanje,  obojili ga nekim naročitim senzibilitetom.…Bertolučijeva poetičnost Toskane  u Ukradenoj ljepoti i jedan čarobni putopis Ljubav u Toskani  mog omiljenog pisca poezije Miloša Crnjanskog… Ljubav i ljepota,  dvije riječi istrgnute iz ova dva naslova su nekako Toskana…I nije samo to, ona  je i vino iz njenih  raskošnih vinograda, Toskana je Sijena, moja prva asocijacija…bajkovita, drevna, srednjovjekovna…izdignuta na brdu i tako sačuvana i dragocjena iza svojih kapija…Izgleda  kao da je zaustavljena u vremenu dok je posmatraš iz daleka…A onda dođeš u Firencu i tu ti prercepciju poremeti vreva ljudi koja je svakako postojala i u doba Medičijevih kad su njom vladali i  morala je  biti mnogo drukčija od žagora i uskovitlanosti ovog našeg vremena, ali  Firenca liči da je oduvijek  živjela…To zaključiš i kada   vidiš koliko je ljudi došlo u Galeriju Akademiju  da se divi Davidu da proživi velelepnost te statue…I tada se zapitaš,  da li je David oduvijek tu živio, i kakva bi Firenca bila bez Davida…

Jas volim da se igram svojim impresijama, a moja je zaista bio David, živ, velelepan i postojan, iako je Mikelanđelo svog Mojsija, a ne Davida ” Mojsije zašto ne progovoriš?”. Obični neobični putniče, ako voliš osjećaj oduzimanja daha, a nađeš se u Firenci, otiđi da pozdraviš Davida.

david-blog-toskana

 Luka, Piza, Kortona, Monteriđoni, Sijena, Firenca predstavljaju čitavu jednu lepezu divnih  renesansnih gradova koji nude potpuno autentično iskustvo sa  svojim zamkovima, zaštitnim zidovima grada, religioznošću koja nekad flertuje, a nekad se pokorava umjetnosti…Toskana, svačija i svoja, nadahnjujuća, Meka za sve artiste  kojeg god da su usmjerenja. Zelena,  prostrana i sunčana…idealna da je proživiš kao turista naročito ako svakog dana mijenjaš grad ili  mjesto  u namjeri da je istražuješ i upoznaješ ili bez ikakve namjere, kako god. Otkrivaš gradove, zamkove, umjetnost, istrgnutu iz Istorije ljepote Umberta Eka. 🙂 U Toskani su Bog i čovjek u dosluhu, graditelji i stvaraoci…I sve to stvoreno kad se vidi i pogleda, budi iz dremeža i najdremežljivijeg; galerija Ufici, Toranj u Pizi…jedan takav omaž ljepoti ovog svijeta…jer kad odeš u Toskanu pomisliš kako je lijep ovaj svijet zaista…probudi nešto i mirno i nemirno u čovjeku…podsjeti da ne smiješ, ne možeš ili bar ne bi trebalo da odeš bez nečeg malog sto si učinio da ga napraviš  boljim mjestom.

slike-blog-toskana-8

 Ljepota kao nepromenjiva kategorija čak i kad se bavi  ružnim,  jer  kojom se to skalom procijenjuje ljepota i ružnoća?!…Inspiracija je možda mjera, ali nju prožimaju obje strane… Sve  ono što na tvom srcu ostravi traga, na ustima ukus vjetra, soli ili vina, ukus sunca i ako se pitaš da li  da li ima ukus, svakako da ima kad onako upreče u avgustu koji istina i nije idealan mjesec za Toskanu koja je možda isuviše topla u to doba godine…

 Čula sam pitanje kako je bilo u najljepšem gradu na svijetu? Mislilo se na Firencu,  jer je jedan časopis procjenjujući količinu lijepog koje nudi i nosi sa sobom obilježio tom titulom…Mene je, istina, više dotakla Sijena… Bila mi je nekako bliskija intimnija možda zbog tih avgustovskih dana, nekako skrovita, naročita  u predvečerje kad popusti vrelina pa ti divotno bude i da sjediš na tom njihovom ogromnom trgu prepunom mladih ljudi koji su došli tu da gledaju zvijezde i da se druže uz pivo i vino…

slike-blog-toskana-2

 Luka mi je  bio  prilično nepoznat grad u Toskani sa svojom velelepnom istorijom koja je očigledna već kad udješ u grad, vidiš njegov široki opsadni zid i  saznaš da je u stvari bio srednjovjekovna republika, ali čini se,  danas je  najpoznatiji po tome što je rodni grad velikog kompozitora Pučinija i po koncertnim večerima koje se održavaju u njegovu čast. Moram napomenuti da je Toskana idealna naročito kad dodješ autom ili ga iznajmiš pa je otkrivaš i upoznaješ, jer ćeš možda u nekom manje poznatom toskanskom selu jednako uživati kao u Pizi ili Luki na primer, jer je svako mjesto  posve drugačije i svoje,  a opet nosi u sebi te toskanske magije.

slike-blog-toskana-11

Još jedan od naročitih doživljaja u Toskani bio je upoznavati je na biciklu vozeći se vijugavim putevima za koje se čini da su takvi da bi se od njih stvarala poezija. I meni je u tom kraju  potpuno fantastična ta usklađenost prirode i onog što je čovjek napravio, pa liči  da jednako vibriraju prostrana polja vinograda ili šume Čijantija sa  trgom u noći u Sijeni, sjedinjeni u svom harmoničnom  postojanju.

11923310_10207348403205160_365828651950246413_o

Jedan magičan predio, Italije,  Evrope i svijeta kojem se putnik iznova želi vratiti.

4 thoughts on “Toskana, predio od kojeg se stvara poezija

  1. Draga moja Micka,svaki put me oduševi tvoja sposobnost da vidiš i opišeš ono što vidiš!!! Tako samo ti umeš…. Hvala ti što me obraduješ svojim tekstovima! Pozdrav!

    Liked by 1 person

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s