Capitain fantastic, jedna neodoljivo lucidna oda životu i prirodi

Kako kreirati jedan fantastičan, utopijski svijet, izaći iz realnosti i vratiti se prirodi, koja je opet šta drugo nego realnost, koja se podrazumijeva i zato možda ne iznenađuje. Zašto se podrazumijeva, zbog čega je ljudi uzimaju zdravo za gotovo i  zašto je smatraju smatraju nedovoljnom? Možda je to samo zbog izvorne ljudske potrebe da stremi višem i da se svako dostignuće prevazilazi, bez potrebe da se živi u njemu, dokuči  suštinski i  sveprožimajuće i onda kao takvo razumije.

Film Capitain fantastic (reditelja i scenariste  Matt Ross –a) sam toliko puta preporučila ljubiteljima dobrog filma, da je vrijeme  i pisano podijeliti ovo nadahnuće.

Taj film me je tako duboko dirnuo, sa željom da mu se ponovo vratim i odgovorim na pitanja koja su zakasnila, neproizašla, kako to obično biva,  iz prve impresije. ( Zato što je ovo  blog o impresijama, podstaknut jednom davnom idejom koja mi je dugo bila  u životu vodilja, da imresije jedino vrijedi živjeti.J Ah, te lude godine naivnosti i nepoznavanja života….Jedine ne, naravno, ali su ostale ( te impresije) jedan postojan orjentir mog karaktera, da ako ne dirne srce, onda ništa… idemo dalje. 😉 )

Nego da se vratim na temu, iliti fim. Opisala bih ga kao jednu odu životu u svoj njegovoj lucidnosti,  prirodnosti i borbi da se pobijedi sistem, izadje iz njega, izignoriše drustvo koje ubija duh pojedinca, otupljuje ga i udaljava od prirode, od sebe samog.

Otac (kojeg maestralno tumači Viggo Mortensen) živi u Americi 21.vijeka sa svim njenim vrlinama i manama, izopšten svojevoljno iz društvene zajednice, on  pravi raj u divljini za svoju djecu.To je  odluka njega i njegove žene, prisutno neprisutne u filmu, oko koje se vrti, razvija, čitava fabula. Porodica živi u iskonski  čistom dijelu prirode,  gdje uče  o tome kako preživjeti, uzeti iz prirode najbolje, sticati znanje iz knjiga, uživati u klasičnoj knjizevnosti, zaštićeni od lošeg uticaja trule buržoazije. 🙂

08captain-master768-v2

Bračni par je zajedno izgradio taj svijet ali ona više nije tu, nalazi se u bolnici. On, otac, živi  tu utopiju sa svojih, neodoljivo bistrih, obrazovanih, izdržljivih, šestoro djece i vaspitava ih snazi, odlučnosti, disciplini, borbenosti, obrazuje ih sam, čeliči im snagu i volju, kroz planinrenje, jogu i mnoge druge sportove. Naučeni su da uzgajaju hranu ili da je nalaze u šumi , jer  treba uloviti životinju da bi se večeralo, naučeni su  naravno da  kapitalizam i globalizacija unistitava  pojedinca, svijet, planetu. Djeca su oličenje čistote, hrabrosti, obrazovanja, govore nekoliko svjetskih  jezika koje su naučili od svojih roditelja ali naravno,  za sve rodjake oni su potpuno nepripremljeni za realnost.

Kako se pripremiti za realnost?! Da li zaista institucije pripremaju za relnost mlade ljude. I da li je jedan mladi covjek ikad pripremljen za realnost?! Da li postoji precizan odgovor na ovo pitanje?!Ovo su samo  neke od dilema koja film provocira kod publike.

Njihova religija je budizam i kada majka tragično umire dolazi do novog zapleta u filmu, jer ga komplikuje njena sahrana i potreba njenih roditelja da se ispoštuju hrišćanski običaji koji su suprotstavljeni budizamu u koji vjeruje mlada porodica, na drugoj strani. Film je prepun tragikomičnih situacija ali  vrca od života u samoj njegovoj biti.

Oni slave rodjendan Noama Čomskog, slave sve suprodstavljeno novom kapitalizmu i  globalizaciji. Djeca se vaspitavaju na istini, bilo da je u pitanju smrt majke ili pitanja o seksu. Ipak, i ta bajkovita priča ima dvije oštrice, i nikako se ne može smatrati   naivnom  idealizacijom   povratka prirodi. Otac je morao da računa da će biti vojnika koji će se u jednom trenutku pobuniti,  da  će tražiti od života više postignuća, prve ljubavi, i druge životne sokove  koje  priroda i divljina i ne mogu baš zadovoljiti.

Jedan dječak, najstariji sin,  zeli da ide na Harvard i dobija svoju mogućnost,  želi da zivi medju vršnjacima, hoće da iskusi svoje porive i potrebe koje otac baš i ne razumije.  Koliko uopšte roditelj može, ima pravo, da određuje  put svog djeteta i gdje se prelazi granica ukidanja slobode u slobodi?! Jer sloboda u svoj svojoj slavi, velelepnosti i nezamjenjivosti, može kadkad biti vrlo manipulativna, čak i kada je proizašla iz najčistijih ubijeđenja.

mountshuksan-4

Ovaj film je neodoljiva priča ne zato što nosi sa sobom neke neopozive istine ili insistira da bude u pravu, pomjera ugao gledanja publike, kao jedna prilična krajnost, u kojoj se  teško može živjeti ako se ostane u tome potpuno. Ipak, neosporno,  postavlja publici pitanje kako mi živimo, u šta vjerujemo, šta nas začudjuje, šta nas zatupljuje, na šta pristajemo i koliko stvarno živimo i osjećamo život u svoj njegovoj punini, ne orobljeni materijalnim, serviranim životom, gotovim proizvodima vizuelnog ili onog što doslovno konzumiramo.

 Glavnog junaka zivot i dovodi do toga da preispituje svoje postupke, da postavi  život negdje između, priklanjajući se  svojoj krajnjosti i ne odustajući od sebe i svojih uvjerenja ali opet priznajući realnost, dajući joj možda šansu za neku bolju budućnost.

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s