Kratki udah Berlina…

Zašto je Berlin grad koji asocira na slobodu, provocira slobodu, pa ljudi idu u Berlin po komad slobode?… 😉 Mnogi idu zbog toga ( svjesno ili nesvjesno), možda samo neki ljudi,  ali fakat predstavlja neku vrstu hodočašća do slobode. 😉

Ne mislim ovo baš najozbiljnije,  mislim prije da je sloboda  u istinu  nešto što ima veze sa karakterom (naravno, ako ne mislimo na zemlje, gradove, mjesta i ljude kojima je ta sloboda fizički ugrožena).

Netipičan njemački grad, mora se priznati, ili bar ne liči na  ono što se od jednog njemačkog grada može očekivati, nekako je poput  Beograda u svojoj pobuni da ga naprave konvencionalnim, mada mi to možda  ni ne morate vjerovati jer mene svaki grad koji mi se dopadne podsjeti na Beograd, tako da  može biti i  samo jedna  obična percepcija prosječnog nedostajanja… 😉  Znamo već da je  percepcija  uvijek subjektivna, a  blog je odličan medij za subjektivne opažaje.

  Berlin izgleda tako uređeno u svojoj neuglađenosti  prihvaćen onakav kakav je, drugačiji, umjetnički i oslobođen. Nosi u sebi nešto  neodoljivo mladalačko u tom  sivilu i betonu, dočekao nas je u magli a ispratio suncem koje ne liči da je mnogo uobičajno tih novembarskih dana, ali to je tek jedan djelić dana koji smo odnijeli sa sobom na tri strane (jer smo došli sa tri strane) u Varšavu, Barselonu i Beograd…

Pili smo kuvana vina na Alexanderplatz-u i jeli kobasice, ne zato sto su bile ne znam kako ukusne već  zato sto je to najlogičnija moguća stvar kada si u Berlinu,   pa se  na tom divnom trgu moglo uživati u užurbanosti novogodišnje, malo preuranjene, atmosvere.

whatsapp-image-2016-12-03-at-20-02-22

Mitte  je dio grada u koji svi žele da idu sa svojim skrivenim barovima, koji imaju odličnu  energiju , prilično su jeftini i iznad svega udobni u svojoj neuštogljenosti i opuštenosti…

Grad grafita i  ulične umjetnosti, koja poručuje sa svojih zidova, ili ne poručuje, samo postoji, kao ljepota, ili kao ružnoća,  svejedno, u svoj svojoj kreativnosti na dijelu. Grafiti žive  kao pobuna, ekspresija grada, personalizacija, sloboda, borba, spas od represije, izlazak iz geta, kazna za geto, za nesvijest, za pomračenu svijest…

Čini se da je čitav grad od poruka iliti grafita, koji, prilično društveno  angažovani nose  jedan  imperativ upućen publici. ČItaj! Ove silne slike govore toliko toga.

Izgleda da je  sjajno otvoren za one koji mu dolaze, jer je prepun stranaca, koji po svoj prilici nisu  nimalo poremetili  arijevsku rasu jer liče tako prihvaćeno…

Nema ovdje zaključaka, nema mišljenja, ima impresija i ekspresija koji su po meni neka vrsta pogona koji pokreće naše duše i umove… Jednom mi je   koleginica u skoli, duplo starije od mene, koja  se zaista u životu naputovala po raznim tačkama ove naše kugle,   svoju strast za putovanjima definisala i  opisala kao jedan neotuđivi dio nje,  iskustvo i saznanje  koje ti niko ne može oduzeti, ostaje uvijek sa tobom…ako uzmeš esenciju, komad pravog (ili bar djelić onog što je za tebe pravo)…

Šta je esencijalno u Berlinu? Ono Vendersovo nebo ili čuveni zid, bar onaj dio,  komad, koji je od njega ostao sačuvan i njegova umjetnost, pokretna, smjenjujuća, jer ne može svako imati tu privilegiju da mu se grafit, personalno umjetničko djelo nađu  na zidu koji priča  evropsku istoriju dvadesetog vijeka…Jednom su ga neki  hrabri probili sa svojim kolima i pobjegli, izašli iz obruča koji je 45 godina stajao kao mjerilo neoprosta, kazne ili kontrolisanosti zbog drugog svjetskog rata, isto i za krive i za nevine…

whatsapp-image-2016-12-04-at-02-01-03

Jevrejski muzej i Holokaust,za mene je u Berlinu bio nezaobilazna tačka ( jer zvuči bizarno reći destinacija). Možda je trebalo izostaviti te mračne momente na jednom kratkom putovanju ali to je kao zažmuriti na ono sto ti se ne dopada,  ili što te uznemirava, zastrašujuće, a ipak tako svježe i vjerodostojno…Nije samo to Jevrejski muzej, priča o Holokaustu i tako uvjerljiva interpretacija istog. Jednako možeš da saznaš mnogo  toga o istoriji jednog toliko stradalog, a tako moćnog i održivog naroda, njegovoj umjetnosti, čuvarima, vjeri i zajedništvu  koji su  ih  sačuvali od progona, stradanja… Postoji  jedna interpretacija drveta u muzeju gdje ljudi kače poruke koje su  pobuđene u njima dok razgledaju  muzej… Moja, naša je bila da svaka netrpeljivost prema bilo kojoj društvenoj grupi, naciji i religiji, iz kojih god razloga na ovom svijetu, nije ništa drugo nego najava nekog novog fašizma, jer uvijek se  tako počinje.

whatsapp-image-2016-12-04-at-01-41-44

Nisam htjela da ovaj tekst zvuči kao traktat moralnog slova bilo kome i bilo čemu, falilo mi je dana da otkrijem taj nesputani šarm Berlina, više dana, zato što je grad  zaista da se vidi i obiđe još koji put, možda na neko proljeće, kad će biti drugačije obojeno nebo nad Berlinom.

 

2 thoughts on “Kratki udah Berlina…

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s