Andersenov duh u biciklističkom gradu – Kopenhagen

Danas sam izgubila svoju bilježnicu, u jednoj kafiteriji, posle razgledanja Andersenovog muzeja. Zanijeli me Olovni vojnik, Mala sirena i Djevojčica sa šibicama. Čovječe, kako je pisao tužne bajke! Nije čudo što su generacije izgradile mitove o životu i ljubavi po njemu! I nikako da ih se odreknu, da li zbog ljepote književnosti ili pak samo nesvjesnog koje im (nam) je te mitove urezalo u srca. Nekako nije ni važno, teško je odoljeti im! 😉

Vidjela sam Malu sirenu (kao da sam mogla da je ne vidim) uz obalu,  (gdje bi drugo bila!) čuvenu statu Edvarda Eriksena, napravljenu davne 1913. Od tada ova ljupka, čežnjiva i nadasve tužna skulptura, stoji na kamenoj kopenhagenskoj obali dok gomila turista, žena, djevojčica odaje  počast heroini svog djetinjstva. Ona se ne da uznemiriti. Postojana je i vječna u svojoj sjeti i žalosti za izgubljenom ljubavlju.

whatsapp-image-2017-01-10-at-23-13-48

Kopenhagen je grad koji me je osvojio na odmah, možda zbog tako oslobođene i prirodne biciklističke kulture (znam da će me svaki pasionirani biciklista razumjeti). Bicikl je početak svega u ovom gradu i čini se da ga svi koriste. Liči da je auto ovdje potpuno suvišan. Nikada u svom životu nisam u jednom gradu vidjela toliko malo automobila i toliki broj parkiranih bicikla, jedva zaključanih. Oduševljena sam civilizovanošću ove nacije, jednako kao i tim što je bicikl osnovno prevozno sredstvo.

Grad koji svijetu pokazuje da se može drugačije – živjeti, misliti i postojati.
whatsapp-image-2017-01-12-at-15-35-51

Ovo je grad sa najmanjim stepenom korupcije na svijetu i zemlja sa samo 5 posto stanivništva na birou. Neko će možda reći – lako im je da budu kulturni i povjerljivi! Pitam se kako se dolazi do tog stepena kolektivne svijesti? Da li pojedinci počnu sa tim, bez čekanja da da država prvo sredi stvari? Početak početka je u nama. I opet taj Andersen, čovjek koji je obilježio djetinjstva milionima ljudi na ovom svijetu – PalčicomZlatokosom, Carevim novim odijelom i opet, iznova, Sirenita kako je zovu Španci – i njegovo stvaralaštvo za nezaborav.

whatsapp-image-2017-01-12-at-23-30-48

Vikinško selo Rokinsber je nešto što bi turista treba da vidi kada dođe ovamo, uz svu maglu i priličnu prohladnost (ipak odaberite, ako možete, neki drugi mjesec, neka to ne budu decembar ili januar, zbog magle i sitne kiše pa i zbog mraka koji pada polako od pola četiri i daje ovom gradu neki šmek romantičarskog romana). Ne znam zašto mi Dikens, tih dana, uz Andersena prolazio kroz glavu, ali grad zaista ima neku dikensonovsku estetiku.

Volim osjećaj kad ti ljudi vjeruju i kad ti vjeruješ njima, onako na nepoznato, bez dokazivanja! Zbog toga ću i iznajmljivanje bajsa zaista zapamtiti. Čovjek koji je vlasnik radnje u kojoj se iznajmljuje ovo prevozno sredstvo za lučenje seratonima nije htio da uzme našu lične karte, kaže: slobodno vratite bicIkle posle četiti dana! U njegovom svijetu se podrazumijeva da će bajsevi biti vraćeni, da će biti onako kako ste se  dogovorili. To je bio jedini dokument između nas i vlasnika ove ljupke radnje. Nije li to dovoljno ili bar zar ne bi trebalo da bude dovoljno?!

whatsapp-image-2017-01-10-at-23-24-14

 Grad kao primjer kako napraviti svijet boljim mjestom, prolazi mi kroz glavu…

Zar odlazak na posao bajsom umjesto automobilom, autobusom ili metroom  ne navodi da ti u startu imaš bolji izbor u početku i za početak?

 I eto, putniče, ako hoćeš da osvojiš svijet na bajsu osvoji prvo Kopenhagen! Bez dileme, on ne mora da se trudi da bi te osvojio.

Nađoh, naravno, moju bilježnicu sjutradan, uredno sačuvanu.

 Sjutra me čeka najslavniji Danski kraljević svih vremena, jedna od mojih književnih ljubavi i njegovo čuveno biti il´ ne biti. Zamak Kromborg, jedan od veličanstvenijih prizora koje sam vidjela (možda je i trebalo da bude zima za potpuni doživljaj fiktivnog mjesta života tragičnog princa). I sve daje doživjaj istinitosti, ta sivozelena pučina koja gleda na obalu Švedske, renesansna atmosfera kada se čuje topot konja i čini se da samo čekamo Hamleta da se pojavi, preplavljen dilemama i željom za istinom.

whatsapp-image-2017-01-10-at-23-18-36

 Ljeti su ovdje večeri koje se održavaju u njegovu čast i ako ni zbog čega drugog, vjerujem zbog toga, jednom opet ovamo ću se vratiti. Kronborg je dio gradića Helsingor i  bio je više od vijek i po čak i zatvor, sada je pod zaštitom UNESKO-a, naravno, nadomak Kopenhagena, pola sata udaljen vozom (naravno radoznali putnik ovdje uvijek ima bajs kao alternativu).

Sve prednosti bajsa koje sam na sopstvenoj koži osjetila (a koji su definitivo procijenjene kao sjajna stvar za ljude koji ga svakodnevno koriste) su: pojačano lučenje seratonima, pospješuje osjećaj slobode i zdravu želju za istom, odličan za tijelo i kondiciju; ne zagađuješ nikoga i ništa, nisi opasan po okolinu, poštuješ prirodu koristeći ga i uzivaš u njoj jer ti je dostupnija. Jedno toliko friendly sredstvo prevoza, ne psuješ drugog biciklistu ako hoće da pretekne jer rijetko može da te ugrozi kao automobil, ok možda psuješ vozače automobila.

Ljudi su ovdje plavi i lijepi, to moram da zaključim! Ništa posebno nisam primjetila, znam! Ali, takođe te ne posmatraju. Inače, imaju tu reputaciju da ne gledaju radoznalo u ljude drugačije boje kose, kože, visine, težine. Time što te ne gledaju poštuju te takvog  kakav si, valjda!

Nova godina i Tivoli, najstariji zabavni park u Evropi, za sve one radoznale koji bi da dosanjaju Andersenove bajke i zamisle Petra Pana u jednom tako vjerodostojnom gusarskom brodu, tamo. Tivoli je i za one koji vole luksuz, možda svako to voli, ali u meni je ovaj park probudio najinfantilnija nadahnuća, svojom uvjerljivošću – lutkama, ukrasima, zimom, kućom, snijegom jednog davno prohujalog vremena.  Spektakularan novogodišnji vatromet i uplašene patke koje lete iz parka, istraumirane petardama. Valjda je to jedan dan u godini, ne znam, zaključujem možda prebrzo, da se ovaj izuzetno kulturan narod, opusti i raspusti, probudi u sebi neki davno zaspali vikinški gen, ali do 1. popodne jer je već tada grad bio sređen.

Predposlednji dan, (otkrili smo na bajsu, kao što rekoh najidealniji način da se upozna ovaj grad) četvrt Cristinijana, mračna i pomalo dekadentna, pomiješanja mirisima nekih opojnih droga i zaboravljenih hipika, No fotos oglašavaju se njeni čuvari, u mojoj želji da fotografijom ukradem spektakularni momento opskurnog, zadovoljavam se sjajnim grafitima kojih je ova četvrt prepuna. Možda nekad Farska ostrva, pomislim i kažem,  jer pripada jednoj od destinacija koje želim da posjetim.whatsapp-image-2017-01-12-at-15-20-57

 

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s