Lion, priča o traganju za identitetom i jednom povratku

Indija – duhovna, prvljava i životna; želja mnogih istraživača svijeta i sebe. Ljudi se kupaju u rijeci obučeni. Krave šetaju po ulicama. Pojedinac je samo jedna čestica u mnoštvu, mali i nezaštićen. Kako se živi u zemlji od oko miljardu stanovnika, tako emotivno i tako brutalno, prikazano je u filmu Lion. U stvari, stičemo predstavu kako žive djeca u Indiji, u ovoj priči urađenoj po istinitom događaju.

Film je, evidentno, motivisan željom za osvješćivanjem svijeta da u toj zemlji svake godine nestane ogromni broj djece. Više od 80 hiljada, i ta cifra zaista zanemaruje mnogoljudnost Indije. Da li je uopšte važno kolika je zemlja naspram takvog broja?!

Priča je o dječaku Saroo -u, blistavo inteligentnom djetetu koje se izgubilo u vozu na  zeljezničkoj stanici jedne noći, dok ga je brat, tek na tren, ostavio, ne mogavši da ga nosi pospanog. Taj voz ga odvozi hiljade kilometara daleko od njegovog malog sela, do Kalkute i dalje.

Film prikazuje slike djece koja žive na ulici, spavaju na kartonima u podzemnim prolazima. Kidnapovanje, zlostavljanje ali i visprenost, da prepoznaš, nanjušiš opasnost, da znaš kada treba da bjeziš, kako da razlikuješ prijatelja od neprijatelja, u želji  da se preživi.

Zaštita u toj zemlji skoro da ne postoji. Čak i u domovima u koje dospijevaju (ako imaju sreće) hiljade njih napuštenih, izgubljenih i pokupljenih sa ulice ne mogu se zaštititi od seksualnog zlostavljanja, jer se stvari u tolikoj zemlji jednostavno ne mogu kontrolisati.

Na početku filma vidimo da naš mali junak živi svoj srećni život u siromaštvu koje je prepuno ljubavi i jednostavne radosti, sa bratom, sestrom i majkom čiji je posao nošenje kamenja. I taj dio potpuno navodi na misao koliko je srećna zapravo bazična, nepovezana sa materijalnim.

LION, FROM LEFT, SUNNY PAWAR, ABHISHEK BHARATE, 2016. PH: MARK ROGERS. ©THE WEINSTEIN

 

Odrasta u bogatstvu okružen ljubavlju, sa takođe usvojenim bratom sa psihičkim problemima.

Opet jedna Odiseja, melodramatična na indijski način (iako je film i australijski) ali sa jednom dubokom socijalnom pričom o položaju onih najnezaštićenijih i najugroženijih. Ovo je priča i o identitetu, o tome koliko se teško umiriti ako ne dodješ do toga ko si  i odakle si, jer ta težnja vreba u duši i čeka neki okidač iz spoljašnje sredine, da se ne zaustavi dok ne vidi i ne nađe odgovore.

 Priča i o životu u bogatstvu sa divnim roditeljima koji su izabrali da poklone najbolji mogući život baš nekom takvom djetetu. Ne zato što nisu mogli imati svoju nego zato što su smatrali da će na taj način više doprinijeti svijetu, tako što će spasiti bijede, neizvjesnosti neko izgubljeno, napušteno, napaćeno dijete.

Ipak, to dijete  jednom odraste, probudi i želi da pronađe svoju majku, koja nije znala da čita i piše i radila je najteže fizičke poslove da bi preživjeli, a za koju ga vezuju samo najdivnija sjećanja.

Tačka odakle si potekao je suštinska karika u pronalaženju sopstvenog mira, bilo da treba da se pomiriš sa njom ili da je samo nađeš i sjediniš sa svojom sadašnjim ja u nekoj novoj metamorfozi tvoje ličnosti.

Meni je ovaj film imao nešto potpuno katarzično! Ovo je priča o čovjekovom povratku sebi i potrebi da se spoji sa svojom suštinom da bi našao mir!

2 thoughts on “Lion, priča o traganju za identitetom i jednom povratku

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s