Magična Casa Batlló

Kad razmišljam o sopstvenom doživljaju umjetnosti sve više shvatam da jedno umjetničko dijelo da bi ostalo u mom srcu zapamćeno i sveprožimajuće, mora da zadovolji moj vizuelni opažaj, da probudi emociju i da se mogu uskladiti sa tom estetikom.  Takođe, vremenom sam počela da  volim i obraćam pažnju  da, ako je moguće, naučim nešto posmatrajući ili istražujući isto. Istinski, zaista vjerujem u postojanje umjetnosti zarad umjetnosti. Ljepota koja je kao estetska kategorija  dovoljna sama po sebi i kao takva opravdava svoje postojanje. Ne mora služiti ili imati neku svrhu (ovo se odnosi isključivo na umjetnost, naravno 🙂 ).

WhatsApp Image 2017-03-31 at 22.57.20

Casa Batlló vjerovatno zadovoljava svačiji estetski doživljaj na ovom svijetu i tvoj opažaj ne mora biti bog zna kako istančan, može biti čak i tup, ali pred takvom veličanstvenošću  modernosti ne možeš ostati hladan. Jedno je od najvelelepnijih i najbajkovitijih građevina  katalonskog modernizma, vjerovatno najčuvenijeg arhitekte na ovom svijetu, Antonija Gaudija. U čemu je njena ljepota, riquesa i bellesa kako bi rekli Španci?!  U tome sto je toliko oživljena, u  njenoj svezi sa prirodom, u neobičnim balkonima, u krovu zgrade koji podsjeća na leđa zmaja. Njena ljepota je u svjetlosti koja zrači iz njenih unutrašnih i spoljnih lukova, u idejnosti i nevjerovatnom pomjeranju granica u to vrijeme kako ih je  pomjerao Gaudi u svojim djelima, kao  nijedan arhitekta prije njega. Zamislite da je bila planirana za prosječan društveni stalež, za porodicu jednog industrijalca koji se bavio proizvodnjom namještaja, a na Gaudiju je bilo samo da je restauira! Šta bi tek bilo da ju je pravio ispočetka, neka druga Sagrada Familia, možda.

WhatsApp Image 2017-03-31 at 22.22.39

Kaže mi jedna gospođa kad sam štampala karte, živim čitav život ovdje i nikad nisam bila u kući Batllo. Na neki način je razumijem, vjerovatno ni ja u mojoj zemlji nikad nisam vidjela toliko stvari od kojih zastaje dah i koje će nekom putniku zaličiti kao mjesta za nezaborav.

Nikad se nisam popela na Lovćen, priznajem i pomalo se stidim zbog toga, vjerujem da, u nekoj od ovih turističkih posjeta uskoro, hoću. Shvatam sve više da čovjek u stvari svoju zemlju može bolje upoznati iz perspektive stranca jer onda sa te distance i ograničenosti vremenom drugačije vrednuje i doživljava ono što mu se nekada podrazumijevalo.

WhatsApp Image 2017-03-31 at 22.25.03

Posjetioci imaju izošteniji pogled od mještana, ako čitav život prolaziš pored Gaudijevih djela, to za tebe više nije magija nego jedna posve  prirodna stvar koja se podrazumijeva. Izgubi se ona vatra u srcu, oduševljenje pred čudesnošću stvaralaštva. Prestaneš biti začudjen  ili čak nikad nisi ni bio jer je to dio tvoje svakodnevice.

Pitam se koja je imaginacija, začuđenost i sloboda u kreativnosti bila potrebna Gaudiju da stvori svoja dijela, da se identifikuje sa prirodom i da je otkriva, jer je smatrao da  čovjek zapravo ne kreira nego samo otkriva oblike iz prirode.

WhatsApp Image 2017-03-31 at 22.13.56

Ovo svjetsko kulturno blago pod zaštitom Uneska je spojilo dizajn i prirodu, svjetlost i umjetnost, u srcu Barselone nastanjena, u centru grada na Paseo de Gracia. Prepoznaćete je i po beskonačnom redu koji će vas možda zaobići ako budete imali sreće.

Jedna od najinteresantnijih smrti (ako smrt može biti  interesantna) koja me mnogo puta potakla da mislim o tome kako život zna biti ironičan  bilo  je svakako odlazak zapuštenog, ostarelog umjetnika koji je  sigurno najveći ponos Katalonije.  Čak i u vrijeme dok je bio živ njegova slava bila je velika, a odlazak mu je napravio jedno od najstabilnijih mjesta u istoriji svjetske umjetnosti, a o istoriji umjetnosti Katalonije i Španije da ne govorimo.

Na putu do crkve, u jednom od svakodnevnih odlazaka koje je godinama praktikovao,  udario ga je tramvaj. Bez novca i bez ijednog dokumenta u džepovima završio je u bolnici za siromašne, gdje su ga posle nekoliko dana našli prijatelji. Tu je ostao još nekoliko dana, nije bilo potrebe za premještajem, želje još manje. Da li je važno kako ćemo otići?! Na neki način da, ali pošto odlazak svakog od nas može iznenaditi (jer ni Gaudi nije mogao predvidjeti svoju smrt u bolnici za siromašne) u stvari bude važno  jedino i samo kako ćemo živjeti.

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s