Dalijevim tragovima

Upoznavajući i istražujući Kataloniju putnik zaista može da se nauživa sjajnih ukusa hrane, mora, Pirineja ali ono što tom putovanju svakako može dati jedan poseban šmek su tragovi najekscentričnijeg slikara 20. vijeka Salvadora Dalija. Možete ga voljeti i ne voljeti, pripisati mu ludilo kao pozu (što je vrlo blizu istini), ali u tom procjepu između poze ludila i iskrenosti izrastala je genijalnost a sa njom i stvaralaštvo za nezaborav. (Valjda se uvijek moralo malo sići s uma da bi se stvarala velika djela!) Umjetnost nikad nije vrijedna nekog naročitog pamćenja (bar se kroz istoriju iste tako pokazalo) ako se umjetnik nije  usuđivao  iskočiti iz postojećeg, i nije probijao granice koje je dotadašnja forma pružala. Reklo bi se da je tu po zadatku da koliko god da znamo da nema ništa novo pod suncem, on mora da nas iznenadi, šokira i  napravi da ima.

11800525_10207136462706780_8285262337129832130_n

Ako se neki putnik odluči za jedno artističko putovanje i hoće da proživi zaista velelepan doživljaj umjetnosti, a put ga, recimo, slučajno ili namjerno, nanese u Barslonu postoje tri mjesta u Kataloniji koja su potpuno neodvojiva, i koja mogu pružiti duboko prožimajući  doživljaj umjetnosti (uz uživanje u ljepoti prirode, mora i sunca) za  jedno skoro ekstatičko zadovoljstvo (bar je meni bilo, a svi mi projektujemo subjektivno, prije svega). Figeres, Kadakez i Pubol, čuveni trijangl za jedno dalijanističko, nadrealističko putovanje. Dali je znao da kaže za sebe, u svom samozadovoljstvu, oholosti i bahatosti, da on nije predstavnik nadrealizma kao pravca u umjetnosti, on je nadrealizam sam. I zaista, taj pravac, onako školski, skoro pa plastično, nigdje nije iznio sve podsvijesno, snovito, mračno i svijetlo izašlo iz najdubljih pukotina ljudskog uma koje se znaju igrati sa snovima, sa infantilnim, strahovima, nedosanjanim, kao Dali u svojim djelima.

Ako bih ja  kretala na ovo dalijanističko putovanje (svakako hoću opet!), krenula bih od početne tačke.

Figeres je gradić u kojem  se rodio umjetnik i gdje je sagadio veliki muzej. Kažu da ga je gradonačelnik Figeresa upitao da pokloni, simbolično, jednu sliku opštini, i da je Dali na to odgovorio ne želim da poklonim sliku svom gradu, pokloniću mu čitav jedan muzej i tako je nastala Fundacija Gala y Dali. U tom muzeju je zamalo i okončao zivot u požaru za koji se misli da ga je namjerno izazvao, star, umoran  i depresivan posle Galine smrti.

Grad Kadakez, nekada malo ribarsko mjesto, biser na Kosti Bravi, uz svu ljepotu iste.

11796184_10207136448386422_7083697616493998519_n

Dalijeva kuća u Port Lligatu koja odiše životnošću, intimnošću i autentičnosću, čak mnogo više od velelepnog muzeja u Figeresu. Možete ručati u restoranu u kojima su oni provodili mnoge dane koji čuva čak i njihov meni. Čitav taj grad ima neku naročitu ljepotu u svojoj bjelini i uskim ulicama napravljen od kolonista koji su dolazili iz Južne Amerike. Još jedan ukras tog kraja za sve ljude planinarskog duha je i nacionalni park Cabo de Creus. Mjesto jednog nestvarnog pogleda na uvalice u moru čija jedna stijena je inspirisala Dalija da napravi svoju čuvenu sliku Veliki Masturbator.


Kadakes, ovdje u Kataloniji, važi za jedno mondensko mjesto. Nisam to znala u početku, niti mi je ličilo na tako nešto, zbog finoće ukusa koji se da sresti na svakom koraku, gdje možete kupiti autentične komade gardarobe i nakita. Ako dolazite prvi put ovamo ličiće vam da je oslobođen potrošačkog ukusa jer ima neki svoj, poseban, obilježen bjelinom, talasima i Dalijevom lucidnošću. Nije čudno što ga je izabrao za svoje glavno uporište, stecište mnogih umjetnika nadrealizma ali i drugih koji su prokrstarilli kroz njegov dom, ili sam grad, uzimajući od njega nadahnuća. Luis Bunjuel, Lorka, Marsel Dišan… To je bilo i mjesto gdje je sa Galom pobjegao iz Pariza, uoči svoje prve izložbe. Takođe, na tom mjestu se i desila ljubav između njih kada mu je došla u posjetu, zajedno sa svojim tadašnjim mužem, Polom Elijarom, Bunjuelom i  Rene Magritte-om.

Ja znam ovaj grad da uporedim sa Veronom, iako fizički, naravno, ne podsjećaju, ali baš nimalo. Ako uzmemo u obzir da je Verona najpoznatija svijetu po smrti i životu vječnih ljubavnika, Julijinoj kući, ovaj grad može jednako da asocira na jednu spojivo-nespojivu ljubav ekscentrika, lucidnu, veliku ali realnu ljubav.

Srednjovjekovni zamak u Pubolu, kao poslednja destinacija u ovom trouglu, koji je Dali kupio svoju voljenoj ženu i u njegovo obnavljanje ugradio sav svoj kreativni potencijal,  što je u tim danima mogla biti i jedna metafora rekonstruisanja njihove ljubavi. Bio je to i zamak za njeno osamljivanje, koje je izuzetno voljela.

Kada je kupio ovaj zamak, krajem sesdesetih godina prošlog vijeka, bio je u jako lošem stanju, sa divljim dvorištem i oštećenih zidova. Koristio je svoje artističke tehnike za rekonstrukciju i dizajn. Svaki ćošak ovog zamka odiše nekakvim dalijevim barokom i romantizmom, u čarobnom dvorištu, zidovima naslikanim njegovim djelima, enterijerom, a više od svega odiše Galom.

Za ovu turističku rutu ne morate biti pasionirani ljubitelj Dalijevih djela, mada bi bilo lijepo da volite umjetnost. 🙂

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s