Treptaji inspiracije

Kako se inspirišemo? Beskrajno dugim razgovorima koji ne moraju voditi nečemu, dokolicom, posmatranjem, traženjem sokova života u onome što vidimo, čujemo, gledamo, apsorbujemo u sebe i iz toga izmišljamo nešto…

Ovaj tekst je podstaknut razgovorom sa drugaricom o filmovima i rediteljima koji su nam po ukusu, ili nisu… I dotakosmo se jednog koga ste svi, manje ili više, gledali i ispratili, neki ga vole neki ne, Vudi Alen… Kad pomislim na njega ne mogu da ne mislim o talentu, produktivnosti, visprenosti i nenadmašnoj duhovitosti. Sposobnost da se ironiše sa ljudskim strahovima, frustracijama i ambicijama, vjerovatno, u isto vrijeme rugajući se sopstvenim, dok je pravio sebe protagonistom u toliko priča.

10917944_10205544224461819_7000335343505273342_o

Ne mogu da se ne zapitam kako funkcioniše ta fabrika ideja, gdje su joj limiti i mogu li se ideje potrošiti. Šta znači snimiti svake godine jedan film i napisati toliko scenarija za iste. Oni koji mu prate stvaralaštvo mogu vidjeti da je krenuo i sa serijama (ako ste  možda propustili Šezdesete…) Ljubitelji Vudi Alena će vam reći da ih vrijedi pogledati ako ni zbog čega drugog onda da se iznova uvjerite kako funkcioniše inspiracija, kako se iz već viđenog može napraviti novo, reciklirati duhovni materijal, reciklirati momente iz istorije…

I onda, opet se nameće pitanje šta je inspiracija. Produžetak života, lucidnost na djelu.  Puštanje sopstvenih demona da prave art, ili pokušaji istog, da se poigraju kako znaju i umiju… Nešto će ispasti od svega toga, kao što je uvijek i ispadalo od filmova ovog reditelja… Jedan film je jedna godina, poput dobitka na lutriji života (moj skromni zaključak u analizi njegove ličnosti. ;)…)

I onda opet , sve tako, odlazi cirkus do neke sledeće premijere.

Možete smatrati da su njegove ideje proizvod njegove seksualne izopačenosti, da stvara da bi kompenzovao svoje lične frustracije i nedostatke, pozivajući se na Frojda i njegove, po mnogima, prevaziđene psihoanaliticke floskule. Iskompleksirani umjetnik se spasava svojih trauma pribjegavajući stvaranju umjetničkog djela u koje će sublimirati sve što ga je ikad istraumatizovalo. 😉

Sve to možemo uzeti zdravo za gotovo, kao neprikosnovenu istinu, ali čak i da je čika Frojd apriori u pravu zar svi ne bi trebali onda da se ugledamo na Vudi Alena. I onako je malo ko od nas porastao bez nekih trauma, stvarnih ili umišljenih, to nije mnogo ni važno, jednako su dominantne.

1979096_10205543967655399_5484807581283508684_o

Čovjek je graditelj, jednako kao i Bog, (ko u istog vjeruje) svijeta, drugog života, sopstvenog života, umjetničkog djela… Život se ne produžava konzumiranjem, možemo se ugojiti i mozak se može zaparložiti od pretjeranog prejedanja hranom, informacijama, svim onim što nam je servirano da kao potrošači progutamo ili pak da ga prethodno izanaliziramo pa posle sažvaćemo sa vodom ili bez iste… Život se produžava stvaranjem, kao i vitalnost, energija.

Bila sam na jednoj svadbi, nedavno, na kojoj je tako divno plesala baka od mlade koja ima 93 godine i mogla je biti jedna od junakinja filmova Vudi Alena, poput nešto mlađe gospođe u Upoznaćeš visokog tamnog stranca…Možda je i tražila istog, ko će ga znati, jer pored stvaranja život se svakako produžava i ljubavlju i ne bi bilo lijepo uvrijediti njeno postojanje ograničivši je godinama.

I kad sumiramo šta bi smo sve mogli naučiti od ovog kreativca, bilo bi: ako hoćeš da produziš život stvaraj, igraj se u tom stvaranju, čak i kroz pogreške, ponavljanja, i onako nema ništa novo pod suncem; građenjem će već nešto od nečega ili pak ničega ispasti,  možda samo vitalizam tvog bića da si nešto napravio mali čovječe… i to katkad može biti dovoljno…

anne-hall-40-anniversary-01

Nema veze ako je Annie Hall vrhunac Vudi Alenovog stvaralaštva a Vicky Cristina Barcelona tek marketinški trik reklamiranja jednog grada, on je, sa svim nedostacima u  kvalitetu tog filma, otvorio vrata svima onima željnim sunca i neke nepodnošljive lakoće postojanja… Jedna sam od njih… Nekad je u redu biti malo površan, možeš biti prijemčiviji za sunce i zasvijetljeti katkad od njega, jer sunce do dubina teško dopire, do mrakova još teže…

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s