Šta to bješe lijepa duša?

Postoji jedan roman u opusu svjetske književnosti koji me se u životu naročito dojmio, ostavio traga, bio podsjetnik na ono što jesam i ono što nisam. Godine učenja Vilhema Majstera nije najbolje Geteovo djelo,  međutim, ima nešto u tom romanu što bi se moglo smatrati pretečom moderne psihologije, ako se osvrnemo na rast i razvoj glavnog junaka, učenje kroz greške i iskustvo i konačno iskustveno biranje onog što je najbolje za njega u spajanju zrelosti sa spoznajom istinske želje (ljubavi). Valjda se tako dolazi do mudrosti. Bez iskustva, činjenja, padova, uzdizanja teško da čovjek dotle može dobaciti, možda neki rijetki koji se kao takvi rode. Čak i ako te je urođena mudrost (jer si rijetka vrsta) sačuvala od života bez padova, na drugoj strani možemo se zapitati kakve su nam dubine i širine bez tih iskustvenih saznanja.

Nego, da se vratim na ovaj roman koji sam pročitala mnogo davno, ali čiji mi se obrisi, jednako kao i temelji, motaju po glavi. Ovdje bih se samo  osvrnula na jedan jako važan dio tzv. Poglavlje o lijepoj duši. Ko je lijepa duša po Geteu? Ona koja je uvijek bila korektna, koja je ne čineći mislila da radi dobro, izbjegavajući odgovrnost u sopstvenom životu jer je u stvari tako najlakše oprati ruke. Zaboga, ja ništa nisam uradila, može se reći da sam ostala perfektna u svom nečinjenju. Nema kazne za mene, nema ni osude, to je namjenjeno onima koji djelaju, a ja ništa nisam uradila! Vrišti lepa duša! Ups. desi se ponekad i takav ispad, jer ona  nikad ne vrišti njoj ni to ne priliči. Mit o lijepoj duši je i priča o skidanju odgovornosti sa čovjeka, o misli da je korektnost dovoljna i o nečinjenju kao jednom od većih grehova.

Podsjetimo se da je  Faust (Geteov) prodao dušu đavolu i Bog mu je oprostio zbog odluke da djela u svijetu, da čini i da stvara… Lijepoj duši će proći život u ubjeđenju da je postupala ispravno a zapravo je statirala u sopstvenom životu, puštajući epizodiste da igraju glavne uloge… Nije imala odgovornost, ništa nije činila, a i ono malo što je činila bilo je u nivou ispravnog što joj je ličilo korektno iz vizure i perspektive sopstvene neslobode, koju je by the way sama sebi ukinula. Na kraju joj je sopstveni život zaličio na grešku u tom zbiru nečinjenja presvučenih korektnošću…

Onda se zapitamo šta je bolje, sto puta pogriješiti ali živjeti, padati pa opet ustajati, iz tih padova se poput feniksa podizati, često uprljan, izranjavan, osuđivan, ali onda, opet, slušajući sopstvene damare i porive kreneš. Treba znati da ti demoni nisu uvijek sumanute vatre strasti, oni su tvoje vatre i tvoje istine koje tinjaju vječno unutar tebe, i odeš li daleko od njih, ućutkaš li ih, zapravo si ućutkao sopstvene suštine. Sve lijepe duše imaju te vatre, jednako kao one manje lijepe, samo što ih ne puštaju iz sebe jer vatrom postaješ vidljiv, a lakše je ne upadati u oči jer vatre te vode često u  nekorektnosti, a mozeš i sagoreti u sopstvenoj vatri, rizično se upustiti u igru sa njom.

I onda se gubiš i lutaš grebući po tuđima istinama, ubjeđenjima i željama. Jer one nekako lako budu glasnije od sopstvenih…

WhatsApp Image 2017-11-19 at 20.51.20

Ne kažem da nemam crtu lijepe duše u sebi. Svi mi negdje, naročito ako smo fino  vaspitani, naučeni šta treba i šta ne treba, dođemo do spoznaje da nas  lijepo vaspitanje u stvari prilično pokvari, koliko god nam da neku nezamjenjivu bazu za istinske vrijednosti.  Korektnost, korektnost, jebena korektnost, šta je sa korektnošću prema sebi, sa sopstvenim odgovorima, najintimnijim zadovoljenjima, onim koja su temelji svakog istinski slobodnog bića i  naše su najprirodnije stanje svijesti i način življenja.

Kako pustiti da ti sloboda postavi granicu a ne strahovi od iste? U suštini uvijek vlada ili jedno ili drugo… Možda bi Gete danas svoju lijepu dušu nazvao mediokritetom jer ona ne skreće sa kursa, vodi se uglavnom  ispunjavanjem  dužnosti… Dužnosti, dužnosti, dužnosti…Šta je sa nadahnućima? Možemo se zapitati, jer mi sami unutar našeg sopstva, u stvari, najbolje znamo čime ćemo dalje dobaciti, nego nadahnuća, vrlo često, bivaju ućutkana.

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s