Uticaj literature na ukus :)

Ne znam kako je sa vama, ali meni je književnost obilježila ukus, oplemenila ga, takođe i učinila teško održivim i  mnogo postojanim na nivou romana.

Sreća pa sam porasla. Prilično.;)

Motaju mi se po glavi književni likovi koji su arhetipski izgradili moj ukus za muškarce i pogled na ljubav. Ovo bi možda prije trebalo da bude tekst kako iz arhetipa koji je duboko utemeljen u tvom biću izvući najbolje, ono što je životno održivo… Nego, do toga ne znam koliko sam stvarno došla. Mišljenja sam da su same spoznaje  vrlo varijabilne jer konačnosti ne postoje i ono što izgleda potpuno konačno u stvari može biti beskonačno. A mi, svi, negdje, ako se pitamo i razgovaramo sa sobom, u stvari živimo i stremimo onom  beskonačnom.

Izdvojila bih tri književna lika koje bih mogla nazvati i književnim ljubavima. Ah, znam koliko patosa i visokoparnosti nosi ova izjava. 😉

Prvi kojim sam bila opčinjena, praveći od njega metaforu  savršenog muškarca (zašto savršenog to je tek upitno) bio je Andrej Bolkonski iz romana Rat i Mir. Bio je to zaista jedan period neizlaska iz romana i potpunog zaljubljivanja u književnost, i moje prvo veliko čitanje. U  poređenju sa ovim drugima, koje sam otkrila kasnije, Andrej je svakako bio najviše na zemlji, stvaran i moguć, nije ga zalud izgradio Tolstoj, koliko god metafizičnosti u sebi nosio.

Drugi bi bio Raskoljnjikov iz Zločina i kazne, kako mu je Dostojevski i sam dao ime, vječno u raskolu i podjeli sa sobom, u svojoj potrebi da ustanovi novi poredak u svijetu. Samopouzdan i samoubijeđen   da pripada kategoriji viših ljudi koji mogu postavljati nova pravila, stvarati svijet sa novim sistemom vrijednosti, identifikovan sa  nadčovjekom koji postoji kao rijetka vrsta i  kojem se sve može. Rušilac svijeta oko sebe u idealističkoj potrebi da ga popravi i  kojeg Sonja treba, želi, da spase i bude prisustvo Boga za njega na putu iskupljenja.

Poslednji bi bio Hamlet, destruktivna energija iz želje za pravdom i osvetom, pored kojeg Ofelija ne može da opstane, i pošto njihova ljubav biva neodrživa, ona ne odlazi u manastir nego se ubija. Poprilično patologije bi se moglo izvući u sagledanju i impliciranju u svakodnevni život ova tri karaktera.

WhatsApp Image 2017-12-14 at 08.56.04
Zamak u kojem je, po predanju, živio Hamlet. Kronborg. Kopenhagen. Danska

Šta je tim književnim junacima bilo zajedničko i mene ostavljalo bez daha, uvijek sam se pitala. Tek nedavno sam došla do zaključka. Bila bi to nedokučivost, ah te patetične žene… Kosmos koji te je izazivo da ga dokučiš, nepreglednost dubina tih karaktera i želja da do njih dopreš iako ti to nikad dovoljno ne može poći za rukom, ali je izazov u nepoznatom. Isto tako čistota i pravičnost koja je vrcala i izvirala iz nemogućnosti da se bude konstruktivan u realnosti. Takođe i nedodirljivost duše, za koju osjećaš da je beskonačna, i misliš da samo ti imaš ključ da dopreš do iste. I ta duša je toliko ophrvana većim bolovima, zabludama i bezizlaznostima da će možda u nekom drugom životu biti otvorena za tebe, u ovom nema prostora za bilo kakva veća dopiranja, jer put je neprohodan, zatvoren.

Ovo je već zabluda u koju upada svako prosječno žensko biće pa se polako možemo spustiti sa razine velike književnosti na svakodnevicu. U potrebi da spasavaš, otkrivaš, dopireš do nepreglednosti nečijih dubina koje su vrlo često nepregledne zato što su vrtložne i konfuzne jedino što možeš je izgubiti sebe… Što i nije tako strašno ako u sebi nađeš te snage za ličnim samoodržanjem koji bi značile da ništa ne može toliko da te izgubi a da ti nemaš konac koji će te izvesti iz Hada; sopstveni, nema čekanja na Orfeja, jer Orfej, ako i dođe po tebe, možda neće znati kako sa tim koncem 😉

Da se vratim na prvo čitanje, nikad nisam oprostila Nataši koja se udala za Pjera, ugojila se i postala srećna (valjda je to nekad bilo mjerilo za sreću) zaboravivši Andreja i uvijek sam se pitala zašto nam je Tolstoj  ubio tu amoresknu iluziju, dovodeći nas u realnost i pokazujući nam da je magičnost neodrživa. Ili je on samo preobrazio magičnost u dokučivost sa kojom se svakako harmoničnije, lakše  i ljepše može živjeti.

 

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s