Kad je empatija ušla u njegovu dušu,
počeo je da diše lakše.
Njegove oči su jasnije vidjele,
njegovo srce je krenulo ubrzanije da kuca,
od mirisa trave pred zoru, od rose koju je osjećao pod stopalima.
Osjećam tuđi bol, rekao joj je.
Boli me što njega boli.
Kakva je to sveza sa onim čovjekom koji mi nije ništa?!
Nije samo sa njim…odgovorila je.
Povezan si jednako sa onima u bolu kao i sa srećnima…
Uzaludno se opireš odvajanju od suštine…
U želji da se približiš samo jednoj strani…
Onoj koja svijetli…
Svi bi mi da smo poput svetionika koji će navigavati brodove u bogatu luku.
Ne ide to tako…
Svijetli jednako i bolesnom i zdravom,
I uprljanom i čistom,
i korisnom i beskorisnom,
i mladom i starom…
Samo svijetli…
Jer ti si i jedno i drugo…
I ja sam i jedno i drugo.
I naša posebnost može biti u tom shvatanju jednog i neodvojivog.
Vidim ti u pogledu nešto toplije…
Liči, zaista, da je empatija ušetala u tvoj život…
