Tragovi nepostojećeg

Realnost…

Izmiče nam svakodnevno pod stopalima,

lukavo i žonglerski se provlači

zato što, u stvari, ne postoji.

Izmiču naše iluzije o postojanosti čvrstog tla

dok kontemplirajuće gledamo u sunce.

Tonemo duboko…

U potrebi da se učvrstimo na zemlji.

Čini se da ćemo biti manje krti, lomljivi

u imanju oslonca…

Oslonac unutar nas…

Zlatna poluga…

Za šta drugo da se držimo?!…

Put do sopstvenog srca popločan je neudobnim kamenjem…

Izranjavana stopala krvare…

Vrijedi…

Sunce nas povezuje sa zemljom…

I to je realno i nije realno…

Realnost je tako šuplja riječ…

Potrošili smo njenu prazninu, laž i nepostojanje…

A opet nas zbunjuje…

Poigrava se sa nama u svom nemanju

i mi joj i dalje vjerujemo…

Nijesmo li smiješni zbog toga?!

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s