Na mjesečevom trgu

Prošao je ulicom i ona je zasvijetlila…
Malo od probuđenog mjeseca,
malo od nevidljivih zraka njegovog bića.
Kako se lako dolazi do suštine,
ako znamo da smo suština.
Sve je kako treba biti…
Ni bolje ni gore…
Zvuči tako nepitajuće…
Izgovorih…
Nepromjenjivo…
Kao sudbina koja nas je obilježila bez našeg pitanja…
Nismo ti koji će odobriti…
Odjekuje Neee…
Sve je negdje zapisano međ zvijezdama…
Na nama je da im pišemo pisma…
Svjetlosti ili tame…
A nema tame ako odlučimo svijetliti…
Kadkad, ponekad…
Da se krv ne zaparloži u dosadnom umirenju…
.

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s