Dalekim zorama

Naša su sjećanja ostala utopljena

u nekim zorama u kojima smo nestajali.

Utopila su se u vinu,

najboljem savezniku naših nemira

koje je govorilo najjasnije u tišinama…

Ili smo samo vinom skrivali  istine…

Služilo je svakako…

Tišina zaborava  i zaborav tišine…

Da li smo mi i naša prošlost?!

Jednako kao sadašnjost i budućnost…

Zašto je onda urušavamo

ako je to naše naličje,

svrsishodno kao i lice sadašnjosti

ili oštri zubi budućnosti…

Kako ispočetka?!…

Ne možeš presvući sopstvenu kožu

preko tuđeg mesa..

Ne može srasti…

I nema tog vina koje te može zauvijek opiti…

Ne postoji vino zaborava…

Ali hrabrost postoji…

Moja koža, kao i moje meso…

Juče, jednako kao danas i sjutra…

 

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s