Zrna suštine

Prilazim ti ćuteći

i tvoj svijet se ispred mene otvara,

drvena vrata iz starih filmova,

sve što je kazano zapravo je nepotrebno,

publika će ponijeti zrno suštine,

ako ga bude.

Ili će ga ostaviti glumcima,

da ga opet posade u nekom vrtu nezaborava.

Možda će nam ga ostaviti…

Ali, zar se suština suštinom ne umnožava?!

Zašto smo tako suzili svoje svjetove,

da tražimo samo to jedno zrno

da spasimo sopstveni?!

I bivamo ograničeni, ukalupljeni,

zbog nevjerovanja i negledanja,

prespavamo živote zbog jednog zrna…

A hiljade malih i velikih svjetova čeka  samo na nas…

I to zrno, cjelovito,

promjenjeno i probuđeno

u  njegovim novim životima.

Zato pronikni u moje ćutanje,

zbog nekog novog svijeta

koji se otvara pred tobom.

2 thoughts on “Zrna suštine

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s