Probaj da brojiš zvijezde

Jesam li ti ispričala

da su mi jednom

kad je mjesec bio okrugao i žut,

a more divlje i nemirno,

talasi šapnuli,

onako crni i slobodni,

ne misli,

misao umara dane,

časove i trenutke.

Gledaš u nešto što neće doći,

neće, jer ga ne želiš,

nije to drvo gdje ćeš napraviti predah na svom putu.

Idi do oaze i tamo se odmori

i ne misli opet ti kažem.

Raduj se,

možeš da brojiš zvijezde

čak i kad ih nema na nebu,

onako po sjećanju.

Misao i radost su oduvijek dva izvora,

nećeš ostati žedan,

ali od kakve vode želiš da se napiješ?!

Glava i srce,

pismo je i onako poslato,

s njim ne možeš ništa uraditi,

mjera stvari je osmijeh i žar,

ne misli,

utapajuće je,

nestajuće u juče i sjutra,

misao u sebi nema damar života,

naučan lavirint i praktična rešenja,

pusti nauku,

hajde da pokupimo kestenje i pečemo ih zajedno.

I ne mislimo.

Ni o čemu.

O toj vatri koju treba zapaliti na kamenu.

 

 

Leave a Comment

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s