Novim harmonijama

Jutro je probudilo san o dalekom o bliskom pokušaju da preskočim staze neophodnosti otpore moja misao preobražava toplo u hladno daleke zlatne siluete nekih dana koji se nikad nisu desili i u magli naziranja bivaju jedva postojeći ali žive u jednostavnosti svoje snage perfektnosti oblika kao grčki bogovi na Olimpu vatra i ništa ne moram […]

Read More

Probaj da brojiš zvijezde

Jesam li ti ispričala da su mi jednom kad je mjesec bio okrugao i žut, a more divlje i nemirno, talasi šapnuli, onako crni i slobodni, ne misli, misao umara dane, časove i trenutke. Gledaš u nešto što neće doći, neće, jer ga ne želiš, nije to drvo gdje ćeš napraviti predah na svom putu. […]

Read More

One snažne ruke

Snaga čovjeka živi u njegovim venama, u sjećanjima, prevazilaženjima, zaboravljanjima, koliko se puta izdigao iz mulja, otrgao snažnim rukama koje su ga vukle dolje, shvativši da ga ne vuče ka dnu ničija snaga nego slabost, jake ruke će gurati samo ka visinama, jer one i kad ne žive visoko znaju da visoko postoji, u dosluhu […]

Read More

Glasnije od riječi…

Ništa nije nestalo u tišinama koje su dolazile, iako su se u njihovu beskonačnost utapali neki nejasni obrisi nezaborava, komadići sjenki i raspuknuta ogledala… Tišine… glasnije od riječi, zvukova i šumova, bile su poruke svih naših smiraja i nemira… Tamo su utopljeni svi zagrljaji koji se nikada nisu desili, zavučeni po stjenovitim raspuklinama našeg naučenog […]

Read More

Putevima divljine

Jednom se jedan čovjek uputio daleko, preko nekakvih gora i mora, nepoznatim stazama sopstvenih nedođija, sam sa svojom sudbinom, ili onim što je mislio da sudbina jeste… I fallo mu je svega i ljubavi i hljeba i poznatog i sigurnog i utočišta i umirenja i pitanja i odgovora i mudrosti i radosti, nije mu fallo […]

Read More

Vibracije života

Kad se oslobodimo nepotrebnog, naše disanje se ubrzava, ugušen san o slobodi, otvara se ka novom krugu, miriše na bijelu magnoliju i početak novog života. Neko vrcavo ljeto, zaneseno od vibracija života, uvijek i iznova. Ne postoji težina postojanja, to sam uvijek nekako znala i oduvijek se sve u meni opirialo da je to princip […]

Read More

Uspavanim srcima

Kad bi uvijek pratili svoje srce spoticali bi se, saplitali i lomili, izranjavana koljena bi krvarila od naših padova i te modrice, rane i ogrebotine bi nas obilježavale. Uvijek tako mislimo i zato ga uspavljujemo nekakvim lažnim umirenjima, injekcijama za umrtvljivanje, jer talasi su strašni ako im se pustimo. Put u neopipljivo isto tako. Čini […]

Read More