Igra na kiši

Jednom je neka mlada žena šaputala nešto na kiši, riječi su nestajale neuhvaćene, jedan  muškarac se zabavljao tom igrom, nadomiještao smisao koji je već znao, mislio da zna, iako zapravo nije shvatao. Pričala  je nešto pticama i prolaznicima, o jednostavnosti i vinu, i kako će je vino dovesti do jednostavnosti, i kako voli da se […]

Read More

Dok gledamo probuđeni

Izlazak iz stvarnostu probudi neke nove tragove u nama. Iznenadimo sebe nepoznatim, neka drugačija duša, skotrlja se odnekud na naše dlanove, i mi je posmatramo probuđeni. Došla je da nam šapne neku kosmičku istinu, da nas podsjeti na suštinu našeg bića, da nam skine sve terete nepotrebnog, da nas oduči od naučenog, opere kožu od […]

Read More

Varljivost želje

Jutra su najistinitiji dio nas. San je ispričao kroz svoje metafore naša najdublja htenja. Jednom smo nešto čekali i nije nam došlo. Još uvijek. Nije, zato što smo čekali. Želja je grebala našu kožu, grlo se sušilo od neizvjesnosti, naš osmijeh je izgubio komad svoje prirodnosti, koljena su klecala od nestrpljenja… Kako je samo besmisleno […]

Read More

Dalekim zorama

Naša su sjećanja ostala utopljena u nekim zorama u kojima smo nestajali. Utopila su se u vinu, najboljem savezniku naših nemira koje je govorilo najjasnije u tišinama… Ili smo samo vinom skrivali  istine… Služilo je svakako… Tišina zaborava  i zaborav tišine… Da li smo mi i naša prošlost?! Jednako kao sadašnjost i budućnost… Zašto je […]

Read More

Na putu do odgovora

Mjesec me je čekao da odlučim… I moje odluke su me jednako čekale. Zašto nam se putevi upliću?! Zašto se saplićemo u dvoumljenjima?! Zato što nije lako… I nije lako zato što nije prirodno, a prirodno je istinito, od korijena, od izvora, od suštine. Mogu da pričam sa mjesecom, na putu do odgovora i da uzmem svaku […]

Read More

Pričaj mi o hrabrosti

Jednom si mi rekao nešto o hrabrosti, O njenom prepoznavanju i navođenju i kako da lutaš, a da ne zalutaš i kako će nas hrabrost osloboditi… Od čega?, upitah. Od onog vječnog biti il’ ne biti, što ga ukradosmo jednom od Hamleta, zarad šarma, prolaznosti, vrcave igre ljeta u nama, pokušavajući proniknuti u sopstvene dubine […]

Read More

Na mjesečevom trgu

Prošao je ulicom i ona je zasvijetlila… Malo od probuđenog mjeseca, malo od nevidljivih zraka njegovog bića. Kako se lako dolazi do suštine, ako znamo da smo suština. Sve je kako treba biti… Ni bolje ni gore… Zvuči tako nepitajuće… Izgovorih… Nepromjenjivo… Kao sudbina koja nas je obilježila bez našeg pitanja… Nismo ti koji će […]

Read More