Uspavanim srcima

Kad bi uvijek pratili svoje srce spoticali bi se, saplitali i lomili, izranjavana koljena bi krvarila od naših padova i te modrice, rane i ogrebotine bi nas obilježavale. Uvijek tako mislimo i zato ga uspavljujemo nekakvim lažnim umirenjima, injekcijama za umrtvljivanje, jer talasi su strašni ako im se pustimo. Put u neopipljivo isto tako. Čini […]

Read More

Zrna suštine

Prilazim ti ćuteći i tvoj svijet se ispred mene otvara, drvena vrata iz starih filmova, sve što je kazano zapravo je nepotrebno, publika će ponijeti zrno suštine, ako ga bude. Ili će ga ostaviti glumcima, da ga opet posade u nekom vrtu nezaborava. Možda će nam ga ostaviti… Ali, zar se suština suštinom ne umnožava?! […]

Read More

Igra na kiši

Jednom je neka mlada žena šaputala nešto na kiši, riječi su nestajale neuhvaćene, jedan  muškarac se zabavljao tom igrom, nadomiještao smisao koji je već znao, mislio da zna, iako zapravo nije shvatao. Pričala  je nešto pticama i prolaznicima, o jednostavnosti i vinu, i kako će je vino dovesti do jednostavnosti, i kako voli da se […]

Read More

Dok gledamo probuđeni

Izlazak iz stvarnostu probudi neke nove tragove u nama. Iznenadimo sebe nepoznatim, neka drugačija duša, skotrlja se odnekud na naše dlanove, i mi je posmatramo probuđeni. Došla je da nam šapne neku kosmičku istinu, da nas podsjeti na suštinu našeg bića, da nam skine sve terete nepotrebnog, da nas oduči od naučenog, opere kožu od […]

Read More

Varljivost želje

Jutra su najistinitiji dio nas. San je ispričao kroz svoje metafore naša najdublja htenja. Jednom smo nešto čekali i nije nam došlo. Još uvijek. Nije, zato što smo čekali. Želja je grebala našu kožu, grlo se sušilo od neizvjesnosti, naš osmijeh je izgubio komad svoje prirodnosti, koljena su klecala od nestrpljenja… Kako je samo besmisleno […]

Read More

Dalekim zorama

Naša su sjećanja ostala utopljena u nekim zorama u kojima smo nestajali. Utopila su se u vinu, najboljem savezniku naših nemira koje je govorilo najjasnije u tišinama… Ili smo samo vinom skrivali  istine… Služilo je svakako… Tišina zaborava  i zaborav tišine… Da li smo mi i naša prošlost?! Jednako kao sadašnjost i budućnost… Zašto je […]

Read More

Na putu do odgovora

Mjesec me je čekao da odlučim… I moje odluke su me jednako čekale. Zašto nam se putevi upliću?! Zašto se saplićemo u dvoumljenjima?! Zato što nije lako… I nije lako zato što nije prirodno, a prirodno je istinito, od korijena, od izvora, od suštine. Mogu da pričam sa mjesecom, na putu do odgovora i da uzmem svaku […]

Read More