Na mjesečevom trgu

Prošao je ulicom i ona je zasvijetlila… Malo od probuđenog mjeseca, malo od nevidljivih zraka njegovog bića. Kako se lako dolazi do suštine, ako znamo da smo suština. Sve je kako treba biti… Ni bolje ni gore… Zvuči tako nepitajuće… Izgovorih… Nepromjenjivo… Kao sudbina koja nas je obilježila bez našeg pitanja… Nismo ti koji će […]

Read More

Neke boje

Ne znam biti objektivna… Vrijeme me je dovelo i da odustanem od toga… Moji su opažaji uvijek bili obojeni… Zeleno, žuto, crveno… Igra života… Od iskrivljenih perspektiva srce raste… Od pogrešaka se pumpa krv… Ispravnost je tako umarajuća… Siva i udaljena od života… Tražim pticu koja nije više na nebu… Sada je na sigurnom… A ja […]

Read More

Posle sna

Jednom kad ugledaš svjetlost, shvatiš da su svi tvoji mrakovi  imali smisla. Opskurno, maglovito, hladno… Lutanja u traganju… Za onim što postoji unutar nas. Naše su istine najglasnije… Naša su svijetla najsvjetlija… Bacaju daleko… Zašto onda bespotrebno pozajmljujemo?! Krademo… Da se zavrtimo u još jednom cirkusu neautentičnosti… Da pokušavamo… I da ne bude kraja našim […]

Read More

Tragovi nepostojećeg

Realnost… Izmiče nam svakodnevno pod stopalima, lukavo i žonglerski se provlači zato što, u stvari, ne postoji. Izmiču naše iluzije o postojanosti čvrstog tla dok kontemplirajuće gledamo u sunce. Tonemo duboko… U potrebi da se učvrstimo na zemlji. Čini se da ćemo biti manje krti, lomljivi u imanju oslonca… Oslonac unutar nas… Zlatna poluga… Za […]

Read More

Tražimo se…

Koliko je najdubljih istina na ovom svijetu prećutano? Kao jedno obično ništa i kao ništa koje zauvijek postoji. Glumci  nisu znali da se izraze, bilo je tijesno na kosmičkoj pozornici i nije prepoznat bezvremenski trenutak u vremenu. Sudar kompatibilnih galaksija koje se od snage sudaraju i raspadaju. Bilo je tijesno na kosmičkoj pozornici. Neznanje, neiskustvo… Ne […]

Read More

Glasovi tišine

Jednom će tišine stvarno zaćutati, i biće to prije trenutka kad nas ne bude  više. Ako im konačno dosade naša neslušanja, sve ono sto ne želimo čuti i naslutiti u kosmičkim talasima, nekazanih istina,  tišine. Jer ne slušamo njeno vibriranje, kad para, grebe  žulja… Čini se da su riječi tako često samo prazna blebetanja… Suvišno. Suvišno. […]

Read More

Prepoznavanje

Kad je empatija ušla u njegovu dušu, počeo je da diše lakše. Njegove oči su  jasnije  vidjele, njegovo srce je krenulo ubrzanije da kuca, od mirisa trave pred zoru, od rose koju je osjećao pod stopalima. Osjećam tuđi bol, rekao joj je. Boli me što njega boli. Kakva je to sveza sa onim čovjekom koji […]

Read More