Posle sna

Jednom kad ugledaš svjetlost, shvatiš da su svi tvoji mrakovi  imali smisla. Opskurno, maglovito, hladno… Lutanja u traganju… Za onim što postoji unutar nas. Naše su istine najglasnije… Naša su svijetla najsvjetlija… Bacaju daleko… Zašto onda bespotrebno pozajmljujemo?! Krademo… Da se zavrtimo u još jednom cirkusu neautentičnosti… Da pokušavamo… I da ne bude kraja našim […]

Read More

Tragovi nepostojećeg

Realnost… Izmiče nam svakodnevno pod stopalima, lukavo i žonglerski se provlači zato što, u stvari, ne postoji. Izmiču naše iluzije o postojanosti čvrstog tla dok kontemplirajuće gledamo u sunce. Tonemo duboko… U potrebi da se učvrstimo na zemlji. Čini se da ćemo biti manje krti, lomljivi u imanju oslonca… Oslonac unutar nas… Zlatna poluga… Za […]

Read More

Tražimo se…

Koliko je najdubljih istina na ovom svijetu prećutano? Kao jedno obično ništa i kao ništa koje zauvijek postoji. Glumci  nisu znali da se izraze, bilo je tijesno na kosmičkoj pozornici i nije prepoznat bezvremenski trenutak u vremenu. Sudar kompatibilnih galaksija koje se od snage sudaraju i raspadaju. Bilo je tijesno na kosmičkoj pozornici. Neznanje, neiskustvo… Ne […]

Read More

Glasovi tišine

Jednom će tišine stvarno zaćutati, i biće to prije trenutka kad nas ne bude  više. Ako im konačno dosade naša neslušanja, sve ono sto ne želimo čuti i naslutiti u kosmičkim talasima, nekazanih istina,  tišine. Jer ne slušamo njeno vibriranje, kad para, grebe  žulja… Čini se da su riječi tako često samo prazna blebetanja… Suvišno. Suvišno. […]

Read More

Prepoznavanje

Kad je empatija ušla u njegovu dušu, počeo je da diše lakše. Njegove oči su  jasnije  vidjele, njegovo srce je krenulo ubrzanije da kuca, od mirisa trave pred zoru, od rose koju je osjećao pod stopalima. Osjećam tuđi bol, rekao joj je. Boli me što njega boli. Kakva je to sveza sa onim čovjekom koji […]

Read More

Prolaznost i Neprolaznost ljepote

 Kakav fenomen… Kao što je rekao knez Miškin, ljepota će spasiti svijet. Kakva rečenica i kakva ljepota?! Dok živimo u vremenu diktature iste kao i mladosti, gdje čovjek tj. mnogo više žena  čini sve da sakrije svoje godine, bore, potrošnost, sve ono što je najprirodniji proces života, nemajući svijest da u svim drugim slučajevima osoba […]

Read More

O iluzijama i fantazmima za život neophodnih

Pročitah nedavno u jednom tekstu, Ništa ne boli kao nepreboljene iluzije… Istina… ali otkud bol ako imamo svijest da su to samo iluzije, nešto naše, neopipljivo i neodrživo, napravljeno i sagrađeno između neba i oblaka… i ne postoji, a opet je živo… Kakvi su to svjetovi koje čovjek beskorisno ima potrebu da gradi i  konstruiše, […]

Read More

Uticaj literature na ukus :)

Ne znam kako je sa vama, ali meni je književnost obilježila ukus, oplemenila ga, takođe i učinila teško održivim i  mnogo postojanim na nivou romana. Sreća pa sam porasla. Prilično.;) Motaju mi se po glavi književni likovi koji su arhetipski izgradili moj ukus za muškarce i pogled na ljubav. Ovo bi možda prije trebalo da […]

Read More

Šta to bješe lijepa duša?

Postoji jedan roman u opusu svjetske književnosti koji me se u životu naročito dojmio, ostavio traga, bio podsjetnik na ono što jesam i ono što nisam. Godine učenja Vilhema Majstera nije najbolje Geteovo djelo,  međutim, ima nešto u tom romanu što bi se moglo smatrati pretečom moderne psihologije, ako se osvrnemo na rast i razvoj […]

Read More

Nije li život splet slika koje se mijenjaju ponavljajući se?- Andy Warhol

Zašto pišem o Vorholu? Zato što je ova jesen u Barseloni osim pričom o nezavisnosti obilježena i njegovim  izložbama. Artistična Barsa u duhu pop arta, ili samo Worhola, jer taj pravac u umjetnosti ako nije Warhol nije ni  toliko mnogo više od njega. Prvi put me fascinirao u Tate-u…jednom davno, ima tome više od osam […]

Read More